Nitko nije toliko gluh kao osoba koja nas ne želi slušati.
Najbrži i najsigurniji put uspješnoga komuniciranja vodi kroz sugovornikovo srce, kroz njegove emocije. Dotaknem li ga riječima, zainteresiram li ga za temu, pokrenem li njegovu unutrašnju motivaciju… znatiželju, glad da o toj zanimljivoj temi više sazna, slušat će me ne zato što ga ja na to prisiljavam, nego zato što to sam želi.
Kako dotaknuti sugovornika riječima? Evo četiri jednostavna savjeta:
- Kad tražim čime ću motivirati sugovornika, ne biram ono što je najvažnije, nego ono što će U MENI zapaliti najviše strasti i učiniti me uvjerljivom. Da bih strastveno prenijela poruku moram izabrati ono što u cijeloj toj poruci u meni ostavlja najjači dojam, izaziva najjaču reakciju, budi najsnažniji osjećaj. Moram, dakle, pronaći ono što će mene najbolje motivirati da uspješno mogu zaraziti slušatelje zanimanjem.
- Svojim plamenom moram zapaliti plamen U SUGOVORNIKU kojemu se obraćam. Sugovornik je najvažnija osoba u komunikaciji. Kakvi su moji sugovornici? Što ih zanima? Što bih mogla iskoristiti iz onoga što znam o njima da bi ih pokrenula? Što oni trebaju ili žele od mene?
- Moram odlučiti što točno želim da moji sugovornici ČUJU dok me slušaju.Govoreni tekst ima drukčije zakonitosti od pisanoga. U pisanome se može natrpati koliko god želiš podataka. Ako je čitatelju količina podataka pregusta, čitat će sporije, vraćati se na pročitano, zastati da zapiše bilješku. Slušatelj to ne može, zato govoreni tekst mora biti probran, očišćen od suvišnih informacija, dobro strukturiran, jednostavan za praćenje… Nije sve jednako važno. Što ću izabrati, a što izostaviti? Koje ću poruke naglasiti, a što ću ostaviti da sami kasnije saznaju?
- I na kraju, ono najvažnije: trag. Kako bih željela da se moji sugovornici osjećaju nakon razgovora sa mnom, na što bi ih željela potaknuti, što bih željela da učine.
Ukratko, dobar govornik nije onaj tko lijepo govori, nego onaj tko zna komu govori pa govori tako da ga njegov sugovornik rado sluša, pamti njegove poruke, primjenjuje ono što je čuo i riječi pretvara u djela.
Dinka Juričić 