CAR (Classroom Action Research) je jedan od modela kojima proaktivni učitelj personalizira poučavanje u svom razredu. Počinje time što promatra i istražuje način na koji razmišljaju i uče njegovi učenici kako bi otkrio razinu na kojoj se pojavljuju problemi u njihovim tehnikama shvaćanja i učenja. Zatim promišlja i traži najdjelotvorniji način dizajniranja sata i odabira učeničkih aktivnosti kojima bi otklonio probleme koje imaju i na najdjelotvorniji način doveo učenike baš tog konkretnog razreda do željenih postignuća. Standardni plan akcije ima pet koraka:
CAR model zaopravo je neprekidna spirala učenja iz iskustva, propitkivanja, samovrednovanja i usavršavanja. Jednako je korisna i učitelju koji želi aktivno razvijati dizajn svoga poučavanja prema potrebama učenika, ali i učenicima koji žele naučiti učiti.
Ono što je zapravo zanimljivo u CAR modelu je metoda analize problema koje učenici imaju pri razumijevanju i učenju. Ona se temelji na SOLO taksonomiji o kojoj se u nas nije puno pisalo. SOLO (Structure of Observed Learning Outcomes) taksonomija osmišljena je 1982. godine, a Biggs i Tang su je revidirali i opisali 2007. Riječ je o razinama složenosti ishoda do kojih su učenici stigli. SOLO taksonomija nabraja pet razina:
Evo i malo opširnijega opisa postignuća na pojedinim razinama SOLO taksonomije:
SOLO taksonomija nije samo alat za dijagnostiku pri dizajniranju poučavanja po CAR modelu. Ona je ujedno i sjajan alat za opisno ocjenjivanje jer je konkretna i lako dokaziva iz analize učeničkih odgovora. Sjajna je i kao formativni alat kojim se jednostavno može provjeravati i pratiti kad učenik počinje prerastati trenutnu i dohvaćati sljedeću razinu. Podsjeća na Bloomovu taksonomiju kognitivnih vještina, ali je preciznija i praktičnija kad je riječ o postignućima.
Dinka Juričić 